Citat:
Najbolje uspevaju projekti gde postoji zajednički cilj a to je da taj sajt zaživi i počne da donosi prihode. Ako se kod svakog problema na koji se naidje postavi jednostavno pitanje: da li ovo doprinosi ili odmaže poslu? - put kojim treba ići postaje mnogo jasniji. Mislim da je jako korisno uspostaviti takav odnos i najpre uveriti klijenta da se sajt ne pravi da bi dizajner pokazao svoj neizmerni talenat, niti klijent svoj diskutabilni ukus. Pravi se da bi doneo novac, i to dugoročno, obema stranama, širenjem posla. |
Kako kakav prekršaj? Etički. Za zatvor :) Aj' se dogovorimo: ko stavi fotku direktora na naslovnu stranu, bez obzira koliko je naplatio, da mu rikne kanarinac :)
Mislim da sam pričao to već, a vidim da i ivanhoe spominje, siguran sam da svi imamo sajtove koje jednostavno ne smemo da pokazujemo, ne zato što su loši već zato što si morao (zbog para) da napraviš kompromis i uradiš nešto što se protivi svim tvojim načelima i profesionalnom znanju, iskustvu pa čak i intuiciji. Ne verujem da ja to tako strašno, pa i vrhunski sportisti ne odigraju dobro svaki meč iako su plaćeni i za to... ali pamte se samo oni koje odigraju najbolje. |
pravo u meso
Citat:
|
^ a klijent, ultimately, poznaje svoj biznis better than you ever will. :) Mi, dizajneri, cesto mislimo da klijent "nema pojma". Vremenom sam dosao do zakljucka da u vecini slucajeva nisam dobro "slusao" kada sam se na pocetku projekta upoznavao sa klijentom i njegovim biznisom i da vecina, bez obzira koliko pogresni na prvi pogled, zahtevi klijenta mogu da se sprovedu dobro.
Ovde konkretno, cini mi se da slika moze da se uklopi. Mene bi asociralo na "local", "home-made", "porodicno" i najbitnije "non-chain" preduzece – ovih dana prava retkost. |
^ ti ocigledno dugo dugo ne radis sa domacim klijentima ... i envy you
|
Citat:
Što se domaćih klijenata tiče, tu se izgleda mora ići jos jedan korak unazad u celoj priči. Njima treba nekako predočiti da internet jeste biznis uopšte od koga se može imati i te kako koristi. To što ga oni sami možda ne koriste ne znači da ga drugi ljudi ne koriste i to sve više. Pri tom, korist ne mora uvek biti direktna materijalna korist. Pružanje informacija znači bolja usluga, bolja usluga znači više kupaca/korisnika, itd. |
Da to je tačno, ali onda te on pita ... ok ja tebi dam odredjeni budžet i ti meni garantuješ šta ... povećanje nečega u nekoj jedinici , za šta će klijent tebi kao service provider da da odredjeni budzet ...
E ok, i ti onda kazes, ali gledajte ja ne mogu da vam garantujem ništa ... jer za odredjeni uspeh mora da postoji sinergija svih parametara poslovanja, na šta ti kao jedan parametar tog poslovanja ne mozes da utices ... Ovo sto sada govorim nije priča vezana samo za Srbijiu, recimo u US je bio slučaj da je implementiran online support za shopping cart, gde bi trebalo da to poveća prodaju i ROI samog shop-a. Desio se neuspeh je jednostavno logistika nije bila u skladu sa sistemom, i umesto da je donosio veći profit , desilo da je bilo nezadovoljnih mušterija koji nikada nisu mogli da dobiju consulting koji su očekivali ... Suma sumarum, previše je individualno da bi se generalizovalo. Ja lično prilazim svakom klijentu kao zasebnom slučaju, slušam neki svoji interni osećaj da li da ga prihvatim kao klijenta uopšte ( cost effective ) , i ako ga prihvatim šta ja njemu mogu da uradim da mu poslovanje bude bolje, i da li klijent hoće da ti prepusti slobodu delovanja u procesu samog koncepta, ili je tu limitran proces koji treba pre svega njemu da se svidi ( a ti u medjuvremenu vidi kako da se to posle svidi i ostatku sveta ) ... Never ending fun ! |
^^ Da, mora da postoji razumevanje u oba pravca, ali nije bitno da li se radi o online ili off-line projektu. Klijent najbolje poznaje svoj biznis svoje musterije, i sta zeli da komunicira o sebi ili svojim proizvodima. Na nama je da slusamo pazljivo i da na pravi nacin to komuniciramo pravoj publici, bilo to slikom gazde na homepage-u ili na koricama brosure.
Ako se radi o necemu kompleksnijem vezanim za online biznis i gde je tehnicko znanje, iskustvo sa UI ili IA od presudnog znacaja, tu ce naravno klijent da ima manjeg udela u odlucivanju. Za mnogo stvari, verovatno, ne moras ni da ga pitas. Takodje, sopstveni ego moramo da stavimo u drugi plan i da ne razmisljamo o tome da li ce projekat da "zasluzi" da se nalazi u nasem portfoliju ili ne. Domace klijente ne poznajem jer nisam nikad radio sa jednim – ujedno odgovor i nixi :) |
Citat:
I kad je ciljana demografija u pitanju, i tu može doći do iznenadjenja. Mi smo još davnih godina krenuli sa Bon Savonom sa pretpostavkom da će velika većina naših kupaca biti žene. Ispostavilo se da je gender split 50-50. Zašto? Zato što muskarci imaju problem da kupuju ovakve fru-fru proizvode face-to-face, plus što generalno mrze smucanje i prebiranje po radnjama. Online - izmišljeno za njih! Ovo govorim da bih potvrdila Nixino da je svaki slučaj poseban ali i da komunicarati na pravi način pravoj publici znači imati u vidu i finese psihologije potrošača i njihovog ponašanja online. |
Lokalno ( a i globalno, bar ne dok nisi ozbiljno ime ) jednostavno ne možeš da naplatiš tu learning curve samog klijenta.
Ja sam imao jedan slučaj gde sam zagrizao mnogo više učenja o klijentu i njegovim potrebama i to nisam mogao da naplatim. To sam recimo kompezovao kao generalni know how koji sada mogu da monetizujem na drugim klijentima, ali treba uvek biti pažljiv ... |
Vreme je GMT +2. Trenutno vreme je 18:45. |
Powered by vBulletin® Verzija 3.6.8
Copyright ©2000 - 2024, Jelsoft Enterprises Ltd.
Copyright © DevProTalk. All Rights Reserved.