da naspamujem i ja... prosle sedmicu sam proveo u Zagrebu, posetivsi i firmu koja ima 150 zaposlenih i bavi se izmedju ostalog webom. Aktivna je u jednoj drzavi ali to radi jako dobro, i verujem da su zadovoljni time sto rade. Ne možemo svi biti globalni, i sami ste rekli da je broj propalih poduhvata neizbrojiv, ali ako nadjemo nišu i u njoj se razvijemo na kvalitetan način verujem da se mogu privući ozbiljniji investitori.

E sad, ono sto sam i na blogu rekao, Zuckerberg je jedan, kao što je i Tesla jedan i ko već sve ne. Mislim da se ne treba zanositi već zagristi za jednu ideju, konstantno učiti i razvijati se, radeći na nečemu u šta verujete i volite, i angažujući ljude oko sebe koji vam mogu oko toga na bilo koji način pomoći. Dosta nas veruje da smo stručnjaci u više oblasti, i predstavljamo ništa drugo do hodajuću enciklopediju weba, ali naprosto nije tako, a ako imate dobru ideju verujem da ćete naći i ljude koji će vas pratiti. Ovo verujem da se neće desiti skoro, potrebno je odredjeno sazrevanje i domaćeg tržišta, promocija, ozbiljnija povezivanja u okviru regije, dolazak većih grupacija koje bi malo više njušile regiju i sagledavale šta se ovde zapravo radi.

Ja bih se opet vratio na početni kapital, jer znam zašto sam ja outsourcovao sve ove godine, uz rad na svojim projektima, te mi niko ne može prebaciti da sam se uljuljkao sa dobrim outsourcing platama :) Štaviše, sada sam potpuno napustio bilo kakav outsourcing.

Dakle zašto outsourcing, zato što je trebalo plaćati kiriju, račune, hranu... drugim rečima trebala mi je ili jedna plata za preživljavanje (a to se kod nas svodi na min 500 EUR) ili da neko finansira početni razvoj mojih projekata.

Sećam se da je Bluesman u svom osvrtu na FOWA, pričao kako se projekti do 20.000 EUR tamo smatraju test projektima, ali nama te stvari izgledaju tako daleko. Tako da koliko god to otrcano zvučalo, mislim da su politika i stanju zemlji, vizni režim, (ne)približavanje EU i sl. najveća prepreka da se ovde razviju neki start-api. Uopšteno govoreći naravno, izuzetaka će uvek biti...

Blago vama ako se s takvima uspoređujete...

A što se tiče uspješnih projekata, treba razlikovati dvije stvari: projekte koji su napravljeni u nekoj zemlji, i projekte koji su došli iz neke zemlje. Ova moja dva primjera bili su ustvari male klopke: ni Skype ni Seesmic nisu došli iz Estonije i Rumunjske, već su samo tamo nastali. U prvom slučaju osnivači su Danac i Šveđanin, tvrtka je registrirana u Luksemburgu, a HQ office je u Londonu, dok je razvoj odrađen u Estoniji; u drugom slučaju osnivač je Francuz koji se nedavno preselio u Kaliforniju, a razvija se u Rumunjskoj.

Poanta je u tome što strani ulagači nisu pretjerano voljni ulagati u projekte iz ovih naših malih zabiti ne zato što im se možda projekti neće dopasti, već zato što nemaju pojma kako bi mogli -- pravno i operativno -- pratiti svoje ulaganje. Evo primjera Zemante iz Ljubljane -- a Slovenija ne samo da je u masu stvari ispred Hrvatske i Srbije, nego je već dugo i u Europskoj uniji: kad su dobili 50.000 EUR investicije u sklopu Seedcamp programa, nikom u Londonu nije bilo jasno kako da to naprave dok nisu dogovorili tzv. "flip": osnovali su tvrtku u Londonu, na nju su prenijeli vlasništvo slovenske tvrtke, i na kraju je investicija bila u londonsku tvrtku, a ne slovensku. Budući djelatnici će se zapošljavati u Londonu kad je riječ o business developmentu (manageri, sales), dok će se razvoj raditi u Ljubljani gdje će još zaposliti novih ljudi.

Drugim riječima, ako projekt zahtijeva određenu investiciju da bi se pokrenuo (osim one najranije faze razvoja), onda zaboravite da će vam netko doći i pokucati na vrata: treba razviti rješenje i ponuditi ga po svijetu, i tako je svugdje u tzv. "novim ekonomijama" a ne samo u Srbiji.

S druge strane, danas je bootstrapping model dostupniji nego ikad ranije, i da bi se prodao bilo gdje u svijetu treba ti puno manje sredstava i za razvoj i za distribuciju. Ja osobno jako cijenim Iliju što je imao hrabrosti i volje napraviti upravo to -- napravio je proizvod i distribuira ga po svijetu ne razmišljajući previše o tome podržava li to njegova okolina ili ne.

U osnovi, rekao bih da za zemlje poput naših postoje ova dva modela: razvij rješenje i nađi za njega podršku u Europi, ili razvij rješenje i prodaj ga izravno, preko Interneta. Oba dva zahtijevaju puno rada i truda, ali to vrijedi za sve -- tako je i u Silicijskoj dolini, i u Londonu, a tako će biti i jednog dana kad Hrvatska i Srbija budu imale razvijeno tržišno gospodarstvo.

Pa to je realnost. Nema sta da se uzdizemo, lepo se to videlo i juce a vidjace se i u buduce sve dok se svest ljudi ne promeni.

Ta dvojica su potekla iz normalnog i uredjenog drustva tako da... Mislim, uporedjivati Estoniju i Rumuniju sa Srbijom je malo neukusno, ti ljudi bar nesto rade za razliku od vecine u Srbiji...

Ne mozes stavljati Cro i Srbiju u isti kos. Nije fer prema svemu sto se u Cro radi... :please:

Potpuno je nebitno što se gdje radi. Poanta mog posta (evo ti skraćena verzija ako je prethodna bila preduga da ju cijelu pročitaš) jest da postoje samo dva modela:

U prvom modelu trebaš pomoć kvalificiranih investitora, a njih nećeš naći ni u Srbiji, ni u Hrvatskoj, ni u Rumunjskoj, ni u Estoniji, ali ćeš iz naćina zapadu. A na zapadu neće znati što će s tobom i kako te nadgledati, a to vrijedi jednako ako si iz Srbije ili Slovenije ili Estonije (vrijedi čak i za nove članice EU, pa čak i za onu koja predsjeda Unijom), sve dok ne osnuješ tvrtku (i) na zapadu.

A u drugom modelu možeš prodavati svoj proizvod od bilo gdje na svijetu, kome kod želiš, zahvaljujući Internetu. I to opet vrijedi i za Srbiju (Ilija!), i za Hrvatsku, i za bilo koju drugu zemlju.

Ništa osim ta dva modela nije realno -- ali oni jesu, provjereno i dokazano.

@Stellanova: gde živiš ti poslednjih godina? Ja sve vreme mislim da ne živiš u Srbiji, a sada sam zbunjen ovim komentarima, možda sam ja sve pogrešno shvatao ovih godina.

Berislave, i kakav ti zakljucak nudis? Ljudi su u Srbiji glupavi, nesposobni i bez ideje?

@blues

Nisam shvatio poentu tvog posta? :1041:

Ne zivim u Srbiji btw.

Poenta je manje više da u Srbiji ne možeš da očekuješ inesticiju o kojoj će pisati TechCrunch, ali možeš da počneš posao gde nakon početne investicije (kredit, ušteđevina, pomoć prijatelja...) ulažeš zarađeni novac nazad u firmu i na taj način rasteš (bootstrapping).

Zar je to stvarno TOLIKO teško skontati iz dva opširna posta?

Što znači da se IT biznis trenutno u Srbiji razvija na konzervativniji način, ni nalik na zapadnjačke start-up priče. Nema puno razlike između domaće IT firme i onog što je prodavao cigare na kartonskoj kutiji pa otvorio kiosk, pa STR, pa supermarket... :)