Evo ovdje odgovor, da centralizujemo, pošto se priča vrti na tri bloga (Ilija, boccio, bluesman).
To sve napisano se zove prosto bezobrazluk. Na ovim prostorima ne postoji ono što se zove profesionalna kultura. Odatle i ležernost, nezainteresovanost, foliranje bez realne osnove, itd. Plus ono što ja često znam da naglasim, mentalitet i okruženje u kome je normalno da čovjek od 30 godina živi sa tatom i mamom. Dok njemu tata plaća račune i daje pare da popije kafu u gradu, nema tu profesionalnosti.
Opet, ni poslodavci su daleko od toga da su cvjećke. Češto traže one-man-show kvalifikacije za novac kojim nije moguće pokriti osnovne troškove života (krov nad glavom + hrana). Da ne pričam o situacijama kada novac kasni mjesecima, kada prosto ne želi da te isplati i još te ucjenjuje za tvojih par stotina evra i to pravda razlogom da njemu neko tamo duguje par hiljada evra i priča tako ide u krug. Dužnička ekonomija. S druge strana dešava se da razvojem softvera želi svaka šuša da se bavi, koji obično
1. nema dovoljno keša za stabilnost posla
2. nema dovoljno prodžekt menadžerskih sposobnosti da okonča bilo šta započeto
Iako je kliše, mislim da vrijedi ona izreka: bolje džaba spavati, nego džaba raditi (za drugog). Jer čovjeku koji je radio za dž i bio na kraju prevaren, potreban je određeni period uopšte mentalno da se povrati i vrati u normalni život. Spavanje uvijek ostavlja mogućnost da se kući usavršavaš i čekaš bolju šansu.
Nažalost, moje skromno iskustvo kaže da bolju šansu ovdje nećeš nikada dočekati, ako je ne stvoriš sam.
|