- Kao poslodavac iako nisam imao previse iskustva mogu reci sledece.
Mislim da su mnogi od Vas ulepsali istinu i da je stanje jos i gore. Posto nemam firmu nisam ni mogao da zaposlim nekoga ali bio sam prinudjen da deo posla prebacim na decka koji je bio sasvim OK, inteligentan, znao je i vise nego sto je bilo potrebno i lepo je poceo da radi. Posao je odradjen bio sam zadovoljan dam decku 500$ (zarada+pristojna nagrada za uspesno obavljen posao). Odmah mu dam drugi posao i povezem sa klientom. I onda pocinje veselje, 3 nedelje nejavlja se na telefon, neodgovara na mailove. Vec sam poceo da ludim, ostaje jos nedelju dana do isteka roka, sve je davno trebalo da mi bude na stolu ali od decka ni traga ni glasa. U to mi stize mail od klienta da me dokusuri nacisto, saznajem da imam ortaka koji je od klienta uzeo drugu polovinu novca koji je trebalo da mi dostavi prilikom isporucivanja aplikacija.Sve je bilo jasno seo sam u auto pronasao decka kog nisam mogao da prepoznam(markirana odeca, novi telefon, vidim poco da nosi i sat, i jos mnogo sta). Postavio sam mu samo jedno pitanje "Ima li nesto sto trebam da znam?". Nije me interesovalo gde je bio i sta je radio te 3 nedelje, da sam mu priliku da mi kaze da je pozajmio novac, a njegov odgovor je bio "Ne". Sve sto sam uradio je da sam otisao sa njim do negove kuce i iscupao HDD na kome je bilo mnogo sta moje kao i podaci vezani za poslove koji su bili u toku.
Ako se neko pita sta je posle bilo. Pa to da sam ja ovakav i onakav, i to iz usta njegovih roditelja, koji se nisu zapitali otkuda njihovom sinu toliki novac sobzirom kako se kod nas zivi, a i oni rintaju pa toliko nisu mogli da ustede ili potrose za 3 nedelje a ni za 3 meseca a mozda ni za godinu dana.
Kako sam ispostovao rok vise ni sam neznam, jedino sto znam je to da mi je trebalo mnogo vremena da se oporavim od ovakvog iskustva, cak 9 meseci nisam prihvatio ni jedan ozbiljan posao. Ne nisam slabic samo sam se razocarao saznanjem u kakvom svetu zivim i sa kakvim smo ljudima okruzeni a u velikoj su vecini.
- E sada sa stanovista programera:
Mozda ce neko reci kakav si ti programer ako nemas CV da mi pokazes. Ponovo je sa moje tacke gledista, sto zbog dovoljnog nepoznavanja engleskog jezika a i spleta drugih okolnosti, poslove sam dobijao od webdizajnera koji nije znao php, ali je imao pune ruke posla, nije me interesovalo gde ce i ko to da koristi, jedini cilj je bio ispuniti zahteve klienta. Sa te strane gde neko trazi da vidi kako sam ja uradio neke giga, mega, ultra proekte da bi razmislio o tome da li da u opste razmisli o meni, zao mi je rado bi se igrao zmurke ali ja nisam mali iz komsiluka koji je radio za cokoladu i tako lupao recke.
Sto se tice prilagodjavanja, nije mi jasno zasto bi programer odbio da prihvati nesto sto je prakticnije, i ja sam mislio da nikada necu koristiti funkcije ali mi je dosadilo da ponavljam iste redove koda i gotovo nesvesno poceo da ih koristim. Jednostavno mislim da programer koji odbija da se prilagodi ustanovljenom nacinu rada je samo nevredni egoista koji sebe izdaje za programera. I vise cenim osrednjeg pogramera koji je spreman da se prilagodi i prihvati nesto sto odudara od njegovih sablona, jer i ako danas nesto nezna sigurno ce se potruditi da mu se to sutra neponovi.
Moj zakljucak je da za pouzdanog programera nije vazno naci nekog ko sve zna vec nekog go zeli da radi, sveznalice su ipak za politiku.
- Nadam se da nisam preterao i previse narusio tok diskusije.
jako mi je zao ako sam negde omaso neko slovo
Poslednja izmena od Baic : 30. 11. 2006. u 15:10.
|