Da ne kvarim atmosferu, odavno želim da pričam o tome, ali ne mogu da shvatim da danas najveću frku prave bendovi i likovi koji imaju 50+ godina. Kod nas su mega zvezde polu-raspadnuta Debi Hari, Bily Idol koji "prži" svoje Disco-Punk hitove koje su slušale devojčice kada sam ja išao u srednju školu (pre 20-ak godina) koje je svaki self-respected-punk mrzeo, Cult čije je stvari svaki tinejdžer morao da zna ako želi da ne ispadne glup u društvu, i Morrissey čije je stvari morao da zna svako ko je osamdesetih hteo da smuva neku ribu. Pa onda ova frka sa stonsima.
Namerno nisam hteo da idem na buzzcocks i slične "punk zvezde", ako se nisu setili da dođu ovde početkom osamdesetih - ne trebaju mi ni sada kada ne mogu da hodaju bez pomoći štapa. Jedini "presedan" sam napravio za Dead Kennedys, ali za njih bih napravio i mnogo više od toga.
Nije ovo problem EXIT-a, oni samo serviraju ono što je na meniju. Izgleda da nema bolje. Ja mislim da se u poplavi Hip-hop jednostavno, u očaju, okreću nekim startim bendovima, poslednjima koji su nešto značili, jer danas očigledno ne postoji ništa ni približno još od Nirvane i RHCP.
Pre neki dan, dok sam čitao novine, naiđem na stranu "AC / DC u Beogradu". E, koliko god samo gotivio AC/DC, tu stranu sam zatvorio pre mnogo godina, jednostavno sam tog trenutka zatvorio novine, bacio ih na sto i nisam ih više ni pogledao.
Mislim, šta je sledeće? Povamipiriće se Elvis sa "revival" svirkom u SKC-u?
__________________
Goran Pilipović a.k.a. Ugly Fingers Bradley f.k.a. bluesman
I don't always know what I'm talking about but I know I'm right!
|