@Miloje: ne vidim potrebu za smirivanje strasti pošto mislim da nisu ni uzburkane
Ja pišem mirno i opušteno, pokušavam da objasnim način na koji razmišljam, ni u jednom trenutku ne padam u vatru. Pri tom je moj fokus na preduzeću i njihovom konkursu, uopšte ne govorim ni o Dragani ni o toj firmi koja radi taj sajt. Čak ne govorim mnogo ni o samom sajtu.
A što se tiče "javna" vs ostala preduzeća, ne razumem zašto bi to trebalo da bude opravdanje? Znaš, mi smo "javno preduzeće" znaš kakvi smo, ćuti, čim ima bilo šta dobro je jer je to više od ništa. Dok god tako razmišljamo samo ćemo biti frustrirani i nerviraćemo se zbog svega ovoga. I mamuti su izumrli - tako će i ovakva "preduzeća", pre ili kasnije.
Dok god postoje ovakve stvari, postojaće i nepoverenje. Jel' vi kapirate o čemu pričamo? Za ono što se radi može da se zaglavi u zatvor. Zakonom je čak regulisan i rok za konkurs, neko ovde objavi konkurs u kome je rok nedelju dana. Pa se i to ne ispoštuje. Pa se promene uslovi konkursa, pa se promeni i datum završetka, pa ceo konkurs postane sprdnja.... i posle se neko pita zašto se nikome ne veruje.
Gde ovo mene dotiče? Osim što živim u ovoj zemlji, i ja bih rado poslovao sa domaćim preduzećima, makar ona bila i "javna", ali kako? Pa i kada se zajebem ponekad pa i odradim nešto sa "našima" uvek se pokaže da sam gluplji nego što sam mislio (ili možda veliki optimista, utopista). Još uvek mi duguje jedna firma pišljivih 30 000 dinara iz juna ove godine. Šta ja treba da uradim, da odem tamo pokupim im kompjutere i usput prebijem nekoga? Izgleda da jedino takav jezik razumeju, ali ja neću da pričam tim jezikom.
Eto zašto ja pričam ovo što pričam...
I šta me još nervira vezano za ovo? Pa sve to mlaćenje prazne slame tipa "dođi na sastanak", "poslovni ručak", "ne može mail - pošalji faksom", "jagnjeće brigade are not dead"... odem pre neki dan sa decom u restoram, neki debeli mamlaz (ali baš debeli, ima jedno 180 kg) sedi i sat vremena žvalavi telefononom... ne možeš da ne prisluškuješ jer ne priča tiho... vidi se da je neki "menadžer", ali moj Bože, šta taj loodak priča, koje su to budalaštine. Pa taj je proveo radni vek u kafanama na ručkovima. Od toga je i tako ogavno zadrigao. Ja mu ne bih dao 2 nacrtane ovce da čuva, a on je očigledno neki direktor nekog preduzeća, verovatno "javnog".