Ivanhoe je fantastično pojasnio kako stoje stvari. Ja baš razmišljam neki dan, 80% blogova na engleskom koje pratim su isti oni koje sam pratio i 2003., uz dodatak nekoliko novijih, koji su se pojavili nešto kasnije. Po mom mišljenju nazivom blog se objašnjava forma izdavaštva, a ne suština samog objavljenog materijala.
RSS uopše reader ne koristim. To hoće li mi neka vijest (link) iz blogosfere doći sa zakašnjenjem od dva dana ili tačno na vrijeme, ne igra mi više neku bitnu ulogu. Takođe, uopšte ne pravim podjelu dnevnih izvora koje posjećujem da li su oni blogovi, portali, novinski sajtovi... bitan mi je samo konstatan kvalitet informacija koje je moguće pronaći na tim destinacijama. Jer na kraju krajeva, sve su to sajtovi
Ovih dana izmedju ostalog radio sam i na redizajnu interfesja
Blogariata, tu sam aspekta filtiranja sadrzaja pokusao dosta pojednostaviti stvari bez pretjeranog uplitanja web2 dzidza bidza, a opet sa druge strane novi interfejs usmjeriti ka mainstreem publici, van blogosfere koja je trenutni konzument ovog sajta. Na neki nacin kreirati magazin blogosfere, sa mjesovitom uredjivackom politikom (uredjuju i citaoci i urednici, plus integrisan reader naslova za blogova). Takodje, vidio sam sta rade Dragan i Dinke na Blogotku, mislim da ce biti dosta zanimljiva i prakticna aplikacija.
Takodje, ja i Dalibor (Modeus) redizajniramo i Biznisblog ovih dana, isto koncept je profesionalizacija interfejsa i jos veci odmak od standardne blog arhitekture. Nova arhitektura interfejsa je radjena po uzoru na sajtove poznatih biznis magazina (Fast Company, Wired, AdAge) i organizaciju sadrzaja i interfejsa na AlistApart.com, ali opet uzimajuci u obzir limite samo jednog autora koji se u slobodno vrijeme moze posvetiti uredjivanju istog.