jablane, ti mene ne razumes a mislim ni bilo koga drugog na ovoj temi
Prvo tvoj termin osamostaljivanja koje ti nazivaš "napuštanje porodice" je potpuno pogrešan. Ti ne napuštaš porodicu već osnivaš svoju. Zatim nije cilj da se pokaže da ti "možeš" (da plaćaš kiriju) već je cilj da kreneš samostalno u život kada je za to vreme. Niko ne kaže da treba da odeš od kuće sa 13 godina, ali sa 30... već je sramota da smrdljaš po stanu i čekaš da ti neko servira.
Zavisan od roditelja znači da ne znaš ni koliko ti je račun za infostan, niti te interesuje jer to nije tvoja briga. Zavisan od roditelja znači da ne možeš u svojoj kući da uradiš šta god hoćeš jer moraš da se konsultuješ sa roditeljima (čitaj: tražiš dozvolu). Zavisan od roditelja znači da ulaziš stalno u konflikte i da si između bar dve vatre - tvoje sadašnje i bivše porodice.
Ti osamostaljivanje predstavljaš kao da od tog trenutka ne pričaš više sa roditeljima i treba da se praviš da ih ne poznaješ. Ne mogu ti opisati koje je uživanje kada se spakuješ sa svojom porodicom i odeš kod keve na ručak... pa se volite bezgranično...
I ne znači da roditelji ne mogu (i ne trebaju) da ti pomognu. Ali je stvar u tome da oni to urade kada ti je potrebno a ne kao preventivu, odnosno da dobiješ savet (pomoć, novac....) onda kada ga zatražiš, a ne da ti konstantno naturaju svoje, makar to bilo iz najbolje namere, zaštitnički....
Na kraju, osamostaljivanje je najprirodniji mogući proces.