Zalažem se jednostavno za to da svako za sebe, ili zajedno sa porodicom, treba da odluči da li mu više odgovara da od kuće ode sa 14 godina ili da živi sa roditeljima do njihove smrti, kao i da to nije nikakva mera zrelosti ili samostalnosti.
Bilo kakvo nametanje konvencija (b92: osamostali se da bi postao zreo ili ne znam, neki pop ili hodža koji zastupa život pod istim krovom po svaku cenu) smatram pomodarstvom.
|