znas kako jablane, ukoliko on dobije brdo para, dobre su sanse da ces i ti dobiti veoma solidnu gomilu - ali sve je na kraju kocka, krv i znoj i to bukvalno. ono sto moze da ti se desi u startup kompaniji je sledece:
1) da burn-rate pojede sav cache i da nema sledeceg round-a finansiranja (ovo je mac sa 2 ostrice, posto ne samo sto ti devalvira share option-e - takodje i dize lestvicu na kojoj ce investitori biti zadovoljni prodajom ili evaluacijom kompanije), ili da investitori prosto ubiju kompaniju, ili je merge-uju sa nekim drugim startup-om sa boljom perspektivom (u prevodu - ubiju kompaniju) - woohoo game over
![Smile](images/smilies/smile.gif)
2) da te board izigra kao zaposlenog i potpuno devalvira vrednost tvoje kategorije share option-a, stara igranka - cak se i u odredjenim USA kompanijama sa dugim stazom (wink-wink, nudge-nudge, say no more, say no more) koje su prisutne u srbiji desila slicna situacija - obicno kroz mergere.
3) nema mnogo prostora za greske, ovo je zapravo politicki korektan nacin da napisem - dupe ti je konstantno u procepu. stvar je u prostoj cinjenici da grabis svaki moguci deal i histericno pokusavas da monetizujes tehnologiju, posto cak i kada je razvijes drugi ticky-ticker pocinje da kucka posto niko nije preterano zainteresovan za kompaniju sa fantasticnom tehnologijom koja ne donosi novac.
tough game, a?
![Smile](images/smilies/smile.gif)
however, nije sve crno inace ne bi ni bilo startupa - da probam
1) prilicna sloboda u izboru tehnologija - trenutno, ako dobijem impuls, mogu maltene da radim u bilo cemu ako imam solidno objasnjenje zasto to zelim (npr. diskusija "i want to write a new version of API in scala." bi se zavrsila sa "OK, you have one month."), naravno - po cenu licne odgovornosti sto nije tako lose, postajes veoma osetljiv na detalje i granice onoga-sto-koristis.
2) kontinuirani osecaj samozadovoljstva (no ****, iako zvuci tako) - zabavno je, zaista jeste, imas prosto mogucnost da budes u "flow"-u, odn. da realizujes pun potencijal, ili bar da budes blizu toga. naravno, velikom delu populacije bi ovakav stepen stresa bio neprihvatljiv i startup-i cesto nisu mesto za ljude sa porodicom, ali mislim da je stagnacija najgori izbor - bar iz licnog ugla. ne zavaravam se da mogu da radim zauvek ovim tempom, jos 10tak godina i pa-pa. naravno, ovde stoji veliki disclaimer da je to licni izbor, i licni prioriteti i kao i svaki drugi nosi odredjeni penalty, u mom slucaju drustveni zivot (doduse u beogradu to i ne smatram narocito velikim penalty-em).
3) osecaj da radis za sebe - na neki nacin, ovo je veoma istinito; ako udjes u startup, usao si zbog share-ova i zbog toga sto verujes u odredjenu tehnologiju i ukoliko big-heads zarade odredjenu kolicinu novca - zaradices i ti proporcionalno riziku. naravno, daleko od toga da nema prevara, ali u ovom slucaju znam zasto ostajem duze, suprotno tome da dok sam radio u regularnim kompanijama nisam znao zasto ostajem duze iako ce ti management uvek reci "volimo da ljudi zavrse posao sto pre i ne zelimo da se zadrzavaju u kancelariji" - bull**** astronomskih razmera. dugi sati su prosto deo IT folklora (sa ili bez share-ova) barem za one koji rade u SW shop-ovima, a nisu servisni deo vece (po mogucnosti drzavne) organizacije. bez pogovora - dugi sati imaju drugacije znacenje u startup-u, daleko su duzi.