Uf, koja fobija. To jeste inostranstvo, kao i svako drugo. To - što bi neko želeo da se šlepa kao domaći na konto "sličnog" jezika - to je druga priča. Uvek ostaje solucija priče na engleskom jer to svi razumeju - i ne farba se niko jer je svima jasno da imaju posla sa stranacem.
Živeo sam tamo 2 godine i bilo bi mi drago da se nakanim da ponovo svrnem (nostalgija brate :-) - I eto, šta mi fali, živ sam i veseo, dobio sam samo jednom pošteno po pičci, faljen bio 19. rođus :-)
Evo još jedna priča o hlebu, jeste stara ali poučna: na Žabljaku sam 4 dana tražio hleb - ne zato što ima samo "hljeb", već što se to prodaje samo u Mesnici.
|