Off Topic: Prije par godina prijavljivah kćerku za vrtić, nas gomila roditelja za istim šalterom, sporo ide, kraj juna mjeseca, vručina, znoj kaplje, svi nervozni... S druge strane šaltera teta za kompjuterom. Viče na stranke, viču oni na nju, svima se žuri, oooooteglo seeee...
Konačno dolazim na red i odoka procjenjujem da ću najbolje proći ako nastupim kao bestidna šlihtara:
Ja: (osmjeh od uva do uva) Dobar dan. Vidim, nije Vam lako, mora da ste jako umorni... Težak posao, ljudi to ne shvataju...
Teta: (iznenađeno) Eh... Zamislite samo kad moram po 4 sata dnevno raditi za kompjuterom.
Ja: Stvarno strašno... C-c-c...
Sad, ozbiljno, odavno govorim da nisu krivi ljudi koji rade tako kako rade već tzv. menadžment koji bi trebao prvo da nauči sam da koristi kompjutere, pa da obuči ljude, pa tek onda da im uvale mašine na sto. Kod nas to uglavnom ide obrnutim smjerom, otuda i ovakvi natpisi.