opet se vracamo na istu pricu, upotreba vise baza....ako ces uvek koristiti istu bazu, onda ce i interfejs koji koristis da bude uvek isti sve da koristis i obicne drajvere za bazu direktno.
Znaci ajde za sekund da pretpostavimo da imam mysql i da nikad necu koristiti nista drugo. Ako zanemarimo apstrakciju baze koje su onda prednosti upotrebe abst. layera ?
Degojs rece kako oni skracuju vreme kad imas dosta tabela, pa za svaku treba da se pišu INSERT, DELETE, SELECT i UPDATE i kako je to cimanje bez apstrakcije?
E sad meni nije jasno (mislim zaista ne znam, pa pitam) kako i koliko ti automatski generisane klase pomazu u tom slucaju? Koliko moze jedna automatski generisana DB abstraction klasa da ti ustedi truda?
Iz primera imam utisak da ti i dalje moras da znas koji objekat da instanciras (za svaku tabelu ima jedna klasa ako sam dobro shvatio?), a i onda da pozoves odredjenu metodu i kazes joj sta i sa kojim poljima da uradi. Meni se to cini kao drugaciji vid zapisivanja istih stvari koje bi radio iz SQL-a, i cini mi se da to moras da uradis za svaku tabelu, i za svaku akciju nad njom, bas kao i sa SQL-om, right?
u cemu je onda usteda? Ajd pls. dajte neki primer, jer ne kapiram...
A nije bas svejedno kolika je klasa koju koristis, jer na primer AdoDB ima footprint od 700KB sto nije bas malo, pogotovo ako ti skripta samo radi jedan select * from tabela
__________________
Leadership is the art of getting people to want to do what you know must be done.
|