ovde se govori o Facebook privacy (procitaj inicijalni post koji sam objavila) a ne globalnoj Web privatnosti. naravno da je druga nemoguca, barem ne kod onih koji su angazovani i svakodnevno aktivni.
ali, opet tu postoje mehanizmi gde se moze kontrolisati information flow i data access.
dakle, preskacem advertising deo, jer je trolovanje teme [naravno da ako prihvatis 10 aplikacija na FB-u da ce se marketari pojaviti na stranicama tvojih prijatelja i prikupiti podatke i slati dosadne emailove koji na kraju zavrse u trashu].
o tome da li poslodavci (kao u prvobitnom postu) treba da troluju neciju FB ili MS stranicu ili da li sve sto stavis online treba da bude dostupno svima bilo gde, odlicne odgovore mozete citati i cuti od strunjaka profesora sa NYU univerziteta i social networking experta
Clay Shirky-ija ,
jako zanimljivo izlaganje upravo o ovim temama na Web 2.0 Expo-u u NYC-iju od pre par dana.
setite se slucaja od pre par godina gde je otpusteno edu.osoblje sa fakulteta jer su nasli na my space-u fotografije sa burning man festivala, koje su stavljene u iskrivljeni kontekst.
share & enjoy!
Citat:
Originalno napisao Dejan Bizinger
Mislim da je mnogo, mnogo manje bitan problem kada je rec o privatnosti na Internetu taj sto neki "prijatelj prijatelja" moze da gleda nase slike na Netu jer smo te slike i postavili da bi neko pogledao pa u najvecem broj slucajeva slike treba da budu takve da cak i ako neko nepoznat pogleda te slike nece biti big deal.
|