Citat:
Originalno napisao Dragan Varagić
Pričao sam nedavno sa jednim profesorom fakulteta koji mi je rekao sledeće: više cenim šestice koje su studenti dobijali do kraja devedesetih, nego većinu desetki koje se sada dobijaju...
|
hmm, sa jedne strane to je istina, tada je trebalo mnogo vise truda. Ali ne nuzno i vise znanja, bar po mom misljenju, nego je samo bilo psihicki teze.
Ja sam fax upisao 94, i za npr. Elektroniku 2 sam isao na predavanja kod oba profesora (pri cemu su Cajina predavanja bila sr***, dolazio je pijan i nepripremljen i svasta), na vezbe kod svih asistenata, proradio sve rokove 5-6 godina unazad, knjigu procitao od korica do korica jedno 3-4 puta najmanje i opet padao ispit mnooooogo puta. E sad, ono sto treba napomenuti je da kad sam konacno polozio ispit iz nekog 6. ili 7. puta (sto je inace bio odlican rezultat) nisam znao NISTA BOLJE nego prvi ili drugi put, nego sam jednostavno imao srece da mi u tom roku dodju dobra pitanja. Sa vecinom drugih teskih ispita je bilo slicno, nisu oni bili toliko teski zbog obima stecenog znanja, nego sto su profesori/ asistentni bili losi predavaci i izdrkavali su se na studentima. To valjda funkcionise kao u vojsci, prvo tebe guze da dobijes cin, pa onda ti posle dobijes svoju priliku da iskalis frustraciju na onima nizeg cina.
Ako na neki ispit izadje 300 ljudi, a polozi manje od 20, onda je to los profesor, a ne tezak ispit..