Drugar u Nemackoj 20 godina, menadzer u distribuciji knjiga i stampe, zena mu svabica, srednja klasa:
tesko placaju poreze (ona ima privatnu firmu), ne poseduju nepokretnosti, podstanari, kreditno prezaduzeni, voze polovnjak sa istoka (nece da se odreknu 10 dana letovanja svake godine inace bi mogli kupiti i novi auto), nekoliko puta suoceni sa rasizmom zbog drugarovog dijalekta (Balkan, Turska), dete srednjoskolac i trenutno ne vide mogucnost novog zaduzivanja za dalje skolovanje, zubarske usluge si priuste jedino ovde kad dodju na odmor...
Penzionerske dane planiraju provesti ovde (drug poseduje nasledjen jednosoban stan iz otkupa u provinciji) jer tamo ne znaju kako bi prezivljavali sa penzijom.
Obozavaju domacu kuhinju i druzenja nas nekoliko porodica ovde...
Kazu da je za sve krivo ujedinjenje Nemacke (u svim poreskim razrezima se uredno prikazuje 10% za razvoj istocnog dela) i "ojro", jedna od najmrskijih reci u Nemackoj.
Hocu da kazem, ovo je samo jedna prica i nekako mi se cini da svako cezne za onim sto nema.
Naravno da i u Nemackoj i kod nas ima mnogo srecnih porodica.
