Slazem se sa Draganom Varagicem po ovom pitanju, i svakako predlazem da procitate zakon koji ce vam mnoge stvari uciniti jasnijim, ukoliko imate neku dilemu. Trenutno radim praksu u dobrovoljnom penzionom fondu, tako da sam u toku sa desavanjima i regulativom. Ono sto mogu da vam kazem je da NBS nista ne prepusta slucaju i da su sistemi nadzora i izvestavanja banke i javnosti vrlo rigorozni. Zakon je takodje vrlo rigorozan, propisuje detaljno vrste akcija po rejtingu u koje se moze investirati, ogranicenja po obimu i vrsti ulaganja, itd. Pored svih zakonskih kontrola i kontrole NBS, clan fonda moze da prenese svoj individualni racun iz jednog fonda u drugi. U slucaju da drustvo za upravljanje propadne, kao sto je Dragan naglasio, ne propada i sam fond. To su dve odvojene stvari, jer jedno drustvo za upravljanje moze upravljati sa vise fondova.
Mislim da nema potrebe da se zavaravate sa pojmovima domaci i strani fondovi. Vecina fondova koji trenutno posluju u Srbiji a cine vam se kao domaci, u stvari su strani ako pogledate ispod haube vlasnicke strukture: deltagenerali - samo ime govori, garant - slovenacki, nlb - takodje slovenci, rajf - austrijanci. Uz to, predstoji i privatizacija DDOR-a. Takodje, menadzment svih fondova bez obzira da li su domaci ili strani, prolazi detaljnu kontrolu kod NBS.
Moj savet pri izboru fonda bio bi vam da dobro proucite prospekte fondova, pre svega investicionu politiku penzionog fonda, naravno rukovodeci kadar (upravu i portfolio menadzera), i visinu naknade. Postoje dve vrste naknade, naknada pri uplacivanju doprinosa (od maksimalnih 3%) i naknada koju drustvo za upravljanje uzima jednom godisnje (2% vrednosti fonda).
Poslednja izmena od kai : 20. 05. 2007. u 13:20.
|