Adje ovako, da se i ja uključim u diskusiju, počev od toga da mi je ovo čuveno pitanje "dizajn, zanat ili umjetnost" uvijek zvučalo nekako zaista bezvezno, i nisam nikada kapirao uopšte smisao odgovora na ovo pitanje.
Dalje, u gotovo svim diskusijama ovakvog tipa samo formulisanje dizajna se na neki način skrnjava, odnosno i jedna i druga strana (zanatlijska i umjetnička) pokušava da ga svrsta pod svoje. Što je jednostavno bezeze, da se tako izjasnim.
Prvo ne bih se nikada složio da je umjetnost šira kategorija od dizajna, i uopšte treba zajebati tu priču sa umjetnošću iz takve perspektive. Odgovor na pitanje o dizajnu je vrlo jednostavan, sve je dizajn (Fuller, Papanek kao teoretičari koji su ono među prvima furali ovu priču). Kao što je Bluesman reče, sve se dizajnira i svi su dizajneri. Dizajnera koji osmišljava i kuva razna jela zovemo kuvarom, dizajnera koji kreira stolicu zovemo stoloram, dizajnera koji slika zovemo slikarem, itd. Zatim slijedi drevna podjela na black&white (feat. sivilo u praksi), pa tako imamo dobar i loš dizajn. Dobar dizajn da bi bio dobar mora zadovoljiti određene principe i karakteristike koje su prisutne u svim vrstama dobrog dizajna.
Te dobre karakteristike neko može nazaviti umjetnošću, ali to je u stvari i dalje samo dobar dizajn. Faktički, vrijednost dizajna je unikatna, dok je umjetnička vrijednost stvar invidulanog mišljenja. iPod je primjer industrijskog dizajna koji neko smatra umjetnošću, neko misli da je Maradonin dizajn fudbalske igre umjetnost, treći čovjek misli da je dizajn Krivog Tornja u Pizi umjetnost, itd. Ako govorimo o zanatima, analogno priči da je sve dizajn i svi da smo dizajneri, dizajn je drugi po starini zanat, a svi znamo koji je prvi i koje su njihove dodirne tačke
Faktički govoreći, u prvoj ljudskoj zajednici, naš stari predak koji je krenuo u lov, prvo je morao da napravi (dizajnira) nekakvo primitivno oružje. Umjetnost je nastala iz dizajna i faktički mnogo je i mlađi i uži pojam (da izbjegnem sada priču o ćupovima), tako da -- isključivo dizajn rulez!
Još par riječi o komercijalizaciji vs umjetnost. Leonardo je imao plaćen posao (uključujući smještaj i hranu) i budžet za svoje kreacije, Mikelanđelo je odrađivao freelance šljake za crkvu i lokalne velikaše, a slično je bilo i sa ostalim nindža kornjačama
Uglavnom, kao vrlo kvalitetnu literaturu na ovu temu defintivno treba potražiti i danas potpuno aktuelnu knjigu "dizajn / design " by Geroslav Keller (Vjesnik, Zagreb 1975).