[mungos]

ivanhoe:
ali ako nisi u stanju da projektujes zaradu, na osnovu chega znas koliki budzet mozes da si priustis, i da li uopste ima smisla ulaziti u taj posao ?

Recimo Guy Kawasaki ima stav sličan mom (ili možda ja imam sličan stav njegovom po pitanju financijskih procjena koji glasi da je to u Web-orjentisanom biznisu gotovo uvijek debeli promašaj. Takođe i masa još nekih ljudi uspjelih u Web baziranom biznisu. Ja često u svakodnevnom razmišljanju volim da koristim koncept "iznimke koja potvđuje pravilo", pa mislim da takve iznimke postoje i u ovom slučaju. U najboljem slučaju promašaja se priča svodi da su prihodi precjenjeni, a troškovi podcjenjeni. U gorem slučaju propadate, ovog mjeseca ili za tri, na kraju krajeva svjedno. Uglavnom propadate.

Kako saznati da li ima smisla ulaziti u taj posao? Pa maltene preostaje ono Cecino "osjećaj za filing". To je to, odnosno neka pasija iliti strast koju osjećate prema proizvodu, a opet ima bar jedna osoba (koja nije vaša majka ili žena) koja misli da takvo nešto ima prolaz. Jednostovno, osjetite to. Sada nekome je lakše da uz taj osjećaj nakalemi još i "U trećoj godini poslovanja moja firma će da ostvari zaradu od 300.000 EUR", ali suština je ista.

I naravno odatle koliko para da trazis od investitora

Tražiš onoliko koliko košta razvoj softvera i najosnoviji troškovi marketinga. Ukoliko razvoj previše košta, onda krešeš projekt (to jeste opcije/mogućnosti softvera) dok ne dođeš do cijene razvoja za koju možeš da dobiješ investiciju.

koliko da das na reklamu

Onoliko koliko ti ostane od investicije kad odbiješ troškove razvoja. Prilikom kreiranja proizvoda planiraš i budžet za reklamu. Naravno, bez pretjerivanja i Hollywood launcha

koliko mozes da platis zaposlene

Zapošljavanje je prilično komplikovana stvar u startupima. U suštini nećeš da zaposliš Rock zvjezdu, nego ćeš da uzmeš kvalitetnog studijskog muzičara ili kvalitetnog tezgaroša sa svadbi. Uglavnom neki prosjek je da se zaposlenim tom platom pokriju troškovi života, eventualno nešto više. I default da im daš procentualni udio u vlasništvu softvera, kao motivaciju da uopšte rade za pokrivanje troškova života, i naravno motivaciju da taj posao urade valjano.

i sve ostale stvari koje zahtevaju da se izracunaju crno na belo

Crno-bijelo stvari je u suštini najlakše izračunati. Mjesečno: koliko košta zakup prostora, koliko je telefon, Internet, komunalije... pa puta koliko mjeseci. I jako je prosto napisati koliko koštaju sredstava za startup, to jeste neke mašine koje ti nedostaju. Opet u Web startupu na kojem radim upravo u ovaj fazi razvoja softvera nema ni jednog od gore navedenih troškova. Imamo svoje mašine, radimo u pojedinačno u vlastitim soho (small office/home office) varijantama, sami plaćamo troškove Neta i slično.

Cinjenica je da je tesko napraviti realnu procenu, jer je to sve vrlo dinamicno i nedovoljno istrazeno, i sa jako puno inputa od kojih zavisi, i pre svega ima premalo ljudi sa dovoljno iskustva da to mogu da urade kako treba.

E vidiš to si odlično sumirao, pa onda pročitaš ovo:

ali mislim da je bitno pokusati napraviti nekakav biznis plan, pa onda kad projekat krene uraditi eventualno reviziju pretpostavki koje su se pokazale kao neosnovane...

Faktički, vratiš se na gornju rečenicu i vidiš zašto je to jako teško napisati realan biznis plan, a upravo je to poenta svakog biznis plana, realnost... sa eventualno tolerancijom od +/-20%. Sada pisati u startu biznis plan koji će se nakom mjesec dana u minimum 80% stvari pokazati kao potpuno pogrešan, po meni je gubljenje vremena i živaca koje možeš mnogo ljepše utrošiti...