Malo mi je ovo promašena priča tj. mislim da je ovo trebalo postaviti kao pozitivan primjer, a ne kukati oko dizajna koji (brat-bratu) ne vrijedi ni 400-500 eura, u najboljem tj. najskupljem slučaju. U ovakvim stvarima je mnogo važnija sadržina od forme, da ne pominjem motive tj. očite dobre namjere, u vrijeme sistematske (sic!) degradacije i kulture i školstva...
Na kraju krajeva, i ja pročitah "Šumu Striborovu" posle toliko godina...
Off Topic: E sad, što u lektiru nisu uključili velikane srBske književnosti, poput npr. Rajka Petrovog-Noga, to je već neoprostivo... :P