[mungos]

Petrica u Senju
(preuzeto iz Šaljive narodne priče)

Išao Petrica Kerempuh cestom opazi na grmu visiti vreću. Uzme tu torbu i spravi pod ruku misleć da će ju prodati u Senju i kupiti si kruha. Kad najednom opazi staroga mačka, gdje se jedva vuče putem od starosti. Dozove mačka k sebi, sjedne i stane se s njime igrati. U to mu zgodna misao sine u glavi. Najednom strpa mačka u vreću i hajd u Senj. Pred gradom probuši škulju (rupu) na vreći i povuče van mačkov rep i tako ga ostavio vani visiti. Došav u grad na trg, sljegne se oko njega znatiželjna svjetina, smijuć mu se, prepoznav po repu šta imade u torbi. A naš ti Perica držao se mudro i pitao ih što se smiju. Jednom od njih mu se odvrati, da se smiju onome što u vreći nosi.

Ej - rekne mu Perica - siguran sam da ne znate za što se smijete. Hajda da se okladimo za pet fornti, da nećete pogoditi, što je u torbi. Stupi jedan "koražniji" koj je svojom pameću prestigao druge, a takovima ga i drugi držali. Upita ga, hoće li se zbilja kladiti za pet forinti.

Hoću - reče Petrica i okrenuv se drugima, reče - Vi ste svjedoci, da se mi pošteno gladimo. I sad upita okladnika, naka pogodi, što je u vreći. A ovaj odvrati da je mačka.
A jok - odvrati Petrica - oklada je moja. Nije u vreći mačka, nego mačak - pa izvuče mačka napolje i sve se uvjere da je zbilja Petrica dobio okladu.

Da se okladnik ne osramoti pred drugima, plati mu pet forinti. A Petrica otjera mačka, boci vreću u grabu i hajd u gostionu, da se ljudski najede.

-----------------