Imati dev firmu ovde i u dolini ...

[ppavlovic]

Problem je nas mentalitet. Zapadni sistem vrednuje stvari kroz novac. Ovde jos uvek Inat ima prednost nad drugim stvarima. Kako je Srbija na vetrometini vekovima unazad, izgleda da se kod ljudi razvio gen da cuvaju ono sto imaju umesto da dele i unapredjuju to sto imaju.

Ignorisanje cinjenice da si u Srbiji je jako tesko i nemoguce. Potrebno je mnogo energije bespotrebno potrositi da ignorises cinjenicu da je neki komsija koji ima pekaru kupio trosoban stan za 3 godina drzanja jedne pekare, a ti se ubijas svaki dan radeci nesto za sta te ljudi shvataju u najmanju ruku nenormalnim.

Ovde trebas od necega da zivis. Dok zaradjujes pare od kojih treba da zivis, malo vremena ostaje da se covek posveti nekoj ideji koju ima. Da kazem da nemamo VC-e, ne bih bio u pravu (projekat Startup-Show nije uspeo zbog nedostatka ideja, ne zbog nedostatka finansiranja). Ovde ima ljudi koji zele da uloze novac. Medjutim, ti ljudi nemaju dovoljno veza u industriji koji mogu taj projekat da proslede dalje. U Dolini VCje i vodic koji poznaje industriju, koji moze da kanalise tvoju ideju. Ovde kod nas mozes dobiti samo pare sto ne garantuje uspeh.

I najveci problem kod nas je to sto su klinci izgubljeni... U USA imas procentualno vise debila medju mladima nego li kod nas. Medjutim, ima onih koji vide vise od drugih i to vide sa svojih 17-18 godina. Kad si mlad, imas energije da radis i grabis. Koliko ja znam, ovde ima dva lika koji svojim godinama mogu da naprave nesto veliko, samo kad jedan ne bi bio previse bezobrazan, a drugi previse uobrazen. Elem... Poenta je sto kod nas ljudi izadju sa faxa sa 24/25 godina (u najboljem slucaju), onda ih potapsu po ramenu i oteraju da budu asistenti i da sluze profesorima. Ostali koji ostanu u struci posle toga krenu da rade outsourcing i tu se uljuljkaju dobrim platama tako da ih bas briga da zamaraju mozak za neku "utopisticku" ideju. Svejedno, za sve njih je isuvise kasno da pokrenu nesto sto ce promeniti svet. Treba biti mlad i lud.

Imati dobre strucnjake je potreban, ali ne i dovoljan uslov. Indija i Pakistan ih imaju preko glave, ali su oni marva koja radi i koja nikad nista nece promeniti.

[[nq]]

Originalno napisao ppavlovic

Elem... Poenta je sto kod nas ljudi izadju sa faxa sa 24/25 godina (u najboljem slucaju), onda ih potapsu po ramenu i oteraju da budu asistenti i da sluze profesorima. ... Treba biti mlad i lud.

Ne mozemo svi da budemo asistenti. Problem je jer niko (vecina mladih) nece da radi.

[STELLANOVA]

Da li ima neki primer dobrih i uspesnih projekata iz zemalja koje su po stupnju razvoja kao i Srbija?

[Berislav Lopac]

Originalno napisao STELLANOVA

Da li ima neki primer dobrih i uspesnih projekata iz zemalja koje su po stupnju razvoja kao i Srbija?

Ovisi do koje mjere uspoređuješ stupanj razvoja, ali rekao bih da ima.

[STELLANOVA]

Mislim na ekonomsko politicki stupanj tako da ta dva primera koja si postavio ne piju vodu. Jednostavno ne mozete ocekivati da neko u banana drzavi kao sto je Srbija napravi projekte tog tipa. Da je moguce postojali bi primeri uspesnih projekata iz Srednje Amerike, Afrike i Bliskog Istoka...

[Berislav Lopac]

Originalno napisao STELLANOVA

Mislim na ekonomsko politicki stupanj tako da ta dva primera koja si postavio ne piju vodu. Jednostavno ne mozete ocekivati da neko u banana drzavi kao sto je Srbija napravi projekte tog tipa. Da je moguce postojali bi primeri uspesnih projekata iz Srednje Amerike, Afrike i Bliskog Istoka...

Blago vama ako se s takvima uspoređujete...

A što se tiče uspješnih projekata, treba razlikovati dvije stvari: projekte koji su napravljeni u nekoj zemlji, i projekte koji su došli iz neke zemlje. Ova moja dva primjera bili su ustvari male klopke: ni Skype ni Seesmic nisu došli iz Estonije i Rumunjske, već su samo tamo nastali. U prvom slučaju osnivači su Danac i Šveđanin, tvrtka je registrirana u Luksemburgu, a HQ office je u Londonu, dok je razvoj odrađen u Estoniji; u drugom slučaju osnivač je Francuz koji se nedavno preselio u Kaliforniju, a razvija se u Rumunjskoj.

Poanta je u tome što strani ulagači nisu pretjerano voljni ulagati u projekte iz ovih naših malih zabiti ne zato što im se možda projekti neće dopasti, već zato što nemaju pojma kako bi mogli -- pravno i operativno -- pratiti svoje ulaganje. Evo primjera Zemante iz Ljubljane -- a Slovenija ne samo da je u masu stvari ispred Hrvatske i Srbije, nego je već dugo i u Europskoj uniji: kad su dobili 50.000 EUR investicije u sklopu Seedcamp programa, nikom u Londonu nije bilo jasno kako da to naprave dok nisu dogovorili tzv. "flip": osnovali su tvrtku u Londonu, na nju su prenijeli vlasništvo slovenske tvrtke, i na kraju je investicija bila u londonsku tvrtku, a ne slovensku. Budući djelatnici će se zapošljavati u Londonu kad je riječ o business developmentu (manageri, sales), dok će se razvoj raditi u Ljubljani gdje će još zaposliti novih ljudi.

Drugim riječima, ako projekt zahtijeva određenu investiciju da bi se pokrenuo (osim one najranije faze razvoja), onda zaboravite da će vam netko doći i pokucati na vrata: treba razviti rješenje i ponuditi ga po svijetu, i tako je svugdje u tzv. "novim ekonomijama" a ne samo u Srbiji.

S druge strane, danas je bootstrapping model dostupniji nego ikad ranije, i da bi se prodao bilo gdje u svijetu treba ti puno manje sredstava i za razvoj i za distribuciju. Ja osobno jako cijenim Iliju što je imao hrabrosti i volje napraviti upravo to -- napravio je proizvod i distribuira ga po svijetu ne razmišljajući previše o tome podržava li to njegova okolina ili ne.

U osnovi, rekao bih da za zemlje poput naših postoje ova dva modela: razvij rješenje i nađi za njega podršku u Europi, ili razvij rješenje i prodaj ga izravno, preko Interneta. Oba dva zahtijevaju puno rada i truda, ali to vrijedi za sve -- tako je i u Silicijskoj dolini, i u Londonu, a tako će biti i jednog dana kad Hrvatska i Srbija budu imale razvijeno tržišno gospodarstvo.

[STELLANOVA]

Blago vama ako se s takvima uspoređujete...

Pa to je realnost. Nema sta da se uzdizemo, lepo se to videlo i juce a vidjace se i u buduce sve dok se svest ljudi ne promeni.

A što se tiče uspješnih projekata, treba razlikovati dvije stvari: projekte koji su napravljeni u nekoj zemlji, i projekte koji su došli iz neke zemlje. Ova moja dva primjera bili su ustvari male klopke: ni Skype ni Seesmic nisu došli iz Estonije i Rumunjske, već su samo tamo nastali. U prvom slučaju osnivači su Danac i Šveđanin, tvrtka je registrirana u Luksemburgu, a HQ office je u Londonu, dok je razvoj odrađen u Estoniji; u drugom slučaju osnivač je Francuz koji se nedavno preselio u Kaliforniju, a razvija se u Rumunjskoj.

Ta dvojica su potekla iz normalnog i uredjenog drustva tako da... Mislim, uporedjivati Estoniju i Rumuniju sa Srbijom je malo neukusno, ti ljudi bar nesto rade za razliku od vecine u Srbiji...

U osnovi, rekao bih da za zemlje poput naših postoje ova dva modela: razvij rješenje i nađi za njega podršku u Europi, ili razvij rješenje i prodaj ga izravno, preko Interneta. Oba dva zahtijevaju puno rada i truda, ali to vrijedi za sve -- tako je i u Silicijskoj dolini, i u Londonu, a tako će biti i jednog dana kad Hrvatska i Srbija budu imale razvijeno tržišno gospodarstvo.

Ne mozes stavljati Cro i Srbiju u isti kos. Nije fer prema svemu sto se u Cro radi...

[Berislav Lopac]

Originalno napisao ppavlovic

Da kazem da nemamo VC-e, ne bih bio u pravu (projekat Startup-Show nije uspeo zbog nedostatka ideja, ne zbog nedostatka finansiranja).

Bio bi u pravu, itekako. Vi baš i nemate VC-a, čak i mi imamo samo jednog; naravno tu su i oni smješteni u Austriji i Sloveniji koji ciljaju na cijelu regiju, a i ostali europski i globalni fondovi polako počinju gledati i na ovu našu malu regijicu.

Ali citirao sam gornju izjavu jer se mora shvatiti da ovi investitori koji su postojali u Startup Showu ne da nisu VC-ovi, već nisu nikakvi realni investitori u startupe. U to sam vrijeme i ja vjerovao da projekte može financirati bilo tko, ali u međuvremenu sam puno toga naučio.

Kao prvo, da pojasnimo što su to VC-ovi, odnosno venture capital investitori, ili kako to hrvatski zakon naziva "fondovi rizičnog kapitala" (što je naravno glupost, jer nije rizičan kapital, nego tvrtke u koje ulažu). Dakle, riječ je o fondovima koji prikupljaju sredstva raznih investitora (koji mogu biti bogati pojedinci, ali su češće razne kuće za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i tome slično) te ih plasiraju u firme u ranim fazama razvoja. No venture investitori vrlo rijetko -- osim možda u Silicijskoj dolini, gdje je konkurencija investitora enormna -- ulažu u tvrtke u tzv. seed fazi, odnosno one koje tek nastaju i još nemaju ni proizvod ni klijente; kako se iskristaliziralo na lanjskom Web.Startu nepisano pravilo je da je donja granica ulaganja oko 400.000 EUR, ispod toga ne mogu opravdati investiciju svojim ulagačima.

Stoga ove investitore koji su bili nađeni za Startup Show nemojte ni u ludilu izjednačavati s venture fondovima. Oni bi po nekim kriterijima bili bliže tzv. angel investitorima, no i tu fali još dosta. Naime, angel investitori su u pravilu pojedinci koji ulažu vlastiti novac (ponekad su udruženi u tvrtke ili "fondove", ali si u dalje pojedinci u pozadini), ali i znanje i iskustvo u određenoj branši i biznisu općenito. Angeli ne investiraju po principu "evo ti parsto iljada, vratiš mi nagodinu duplo", već ulaze kao partneri, ne očekujući realan povrat svog kapitala (a kamoli zaradu) za manje od nekoliko godina.

Ovdje sam samo zagrebao površinu toga što su to VC i angel investitori -- ali činjenica je da vi (koliko sam upoznat) imate praktički nula kvalificiranih investitora; kod nas se stvari pomalo mijenjaju nabolje, ali još smo daleko od Europe.