strategija u biznisu

[ivanhoe]

Originalno napisao Dejan Bizinger

To sto neko dobije znacajnije mesto u kompaniji ne znaci da vrlo brzo ne moze biti otpusten.

ziva istina, recimo to se desilo ljudima koji su osnovali deviantart.com, kad je sajt krenuo da zaradjuje milione, jednostavno im je upravni odbor svima redom uvalio otkaze zbog "razmimoilazenja" u stavovima, i potpuno preuzeo kontrolu vec razradjenog posla..

tako da treba biti pazljiv oko vlasnickih odnosa, mada mi to u srbiji znamo i bez interneta

[mungos]

1. Obavezno prvo razvio proof of concept (osnovni demo ili osnovni preview interfejsa aplikacije)
2. Napisao executive summary ideje na jednoj do maksimalno dvije A4 strane
3. Bacio udicu na nekoliko investitorski strana
4. Pokazao executive summary i proof of concept prijateljima iz industrije
5. Obavio razgovore sa nekoliko mogućih investitora
6. U međuvremenu pronašao odgovore na pitanja iz kratkog marketing plana
7. Započeo pregovore sa najboljim investitorom


Uglavnom, moj stav jeste da biznis plan uopšte ne bih pisao u ranoj fazi potrage za investitorom, ili bih to uradio tek eventualno posle 7. koraka ukoliko je koncept prošao i investitor zahtjeva da mu dostavim biznis plan. Po meni biznis plan je neophodan u tradicionalnom biznisu otvaranja pekare, piljarnice, ribarnice, u IT i Web-baziranom poslovanju stvari stoje malo drugačije. Problem je tu što se često izlazi na nedovoljno istražana tržišta i tržišta za koje ne postoje adekvatne informacije, pogotovo one najvažnije, financijske. I onda je česta situacija da se u biznis plan stavi rečenica tipa: "U trećoj godini poslovanja moja firma će da ostvari zaradu od 300.000 EUR". Što je SF, odake, na osnovu čega? To je najveći problem biznis planova.

Prateći gornju metodologiju angel investicija (ja sam pronašao domaćeg investitora za servis na kome radim trenutno) provjereno može da se dobije bez napisanog biznis plana i gdje sam se sa investitorom dogovorio o jednom korektnom procentu koji se uklapa u Dejanov opseg 5%-30%.

[ivanhoe]

ali ako nisi u stanju da projektujes zaradu, na osnovu chega znas koliki budzet mozes da si priustis, i da li uopste ima smisla ulaziti u taj posao ? I naravno odatle koliko para da trazis od investitora, koliko da das na reklamu, koliko mozes da platis zaposlene i sve ostale stvari koje zahtevaju da se izracunaju crno na belo...

Cinjenica je da je tesko napraviti realnu procenu, jer je to sve vrlo dinamicno i nedovoljno istrazeno, i sa jako puno inputa od kojih zavisi, i pre svega ima premalo ljudi sa dovoljno iskustva da to mogu da urade kako treba, ali mislim da je bitno pokusati napraviti nekakav biznis plan, pa onda kad projekat krene uraditi eventualno reviziju pretpostavki koje su se pokazale kao neosnovane...

[mungos]

ivanhoe:
ali ako nisi u stanju da projektujes zaradu, na osnovu chega znas koliki budzet mozes da si priustis, i da li uopste ima smisla ulaziti u taj posao ?

Recimo Guy Kawasaki ima stav sličan mom (ili možda ja imam sličan stav njegovom po pitanju financijskih procjena koji glasi da je to u Web-orjentisanom biznisu gotovo uvijek debeli promašaj. Takođe i masa još nekih ljudi uspjelih u Web baziranom biznisu. Ja često u svakodnevnom razmišljanju volim da koristim koncept "iznimke koja potvđuje pravilo", pa mislim da takve iznimke postoje i u ovom slučaju. U najboljem slučaju promašaja se priča svodi da su prihodi precjenjeni, a troškovi podcjenjeni. U gorem slučaju propadate, ovog mjeseca ili za tri, na kraju krajeva svjedno. Uglavnom propadate.

Kako saznati da li ima smisla ulaziti u taj posao? Pa maltene preostaje ono Cecino "osjećaj za filing". To je to, odnosno neka pasija iliti strast koju osjećate prema proizvodu, a opet ima bar jedna osoba (koja nije vaša majka ili žena) koja misli da takvo nešto ima prolaz. Jednostovno, osjetite to. Sada nekome je lakše da uz taj osjećaj nakalemi još i "U trećoj godini poslovanja moja firma će da ostvari zaradu od 300.000 EUR", ali suština je ista.

I naravno odatle koliko para da trazis od investitora

Tražiš onoliko koliko košta razvoj softvera i najosnoviji troškovi marketinga. Ukoliko razvoj previše košta, onda krešeš projekt (to jeste opcije/mogućnosti softvera) dok ne dođeš do cijene razvoja za koju možeš da dobiješ investiciju.

koliko da das na reklamu

Onoliko koliko ti ostane od investicije kad odbiješ troškove razvoja. Prilikom kreiranja proizvoda planiraš i budžet za reklamu. Naravno, bez pretjerivanja i Hollywood launcha

koliko mozes da platis zaposlene

Zapošljavanje je prilično komplikovana stvar u startupima. U suštini nećeš da zaposliš Rock zvjezdu, nego ćeš da uzmeš kvalitetnog studijskog muzičara ili kvalitetnog tezgaroša sa svadbi. Uglavnom neki prosjek je da se zaposlenim tom platom pokriju troškovi života, eventualno nešto više. I default da im daš procentualni udio u vlasništvu softvera, kao motivaciju da uopšte rade za pokrivanje troškova života, i naravno motivaciju da taj posao urade valjano.

i sve ostale stvari koje zahtevaju da se izracunaju crno na belo

Crno-bijelo stvari je u suštini najlakše izračunati. Mjesečno: koliko košta zakup prostora, koliko je telefon, Internet, komunalije... pa puta koliko mjeseci. I jako je prosto napisati koliko koštaju sredstava za startup, to jeste neke mašine koje ti nedostaju. Opet u Web startupu na kojem radim upravo u ovaj fazi razvoja softvera nema ni jednog od gore navedenih troškova. Imamo svoje mašine, radimo u pojedinačno u vlastitim soho (small office/home office) varijantama, sami plaćamo troškove Neta i slično.

Cinjenica je da je tesko napraviti realnu procenu, jer je to sve vrlo dinamicno i nedovoljno istrazeno, i sa jako puno inputa od kojih zavisi, i pre svega ima premalo ljudi sa dovoljno iskustva da to mogu da urade kako treba.

E vidiš to si odlično sumirao, pa onda pročitaš ovo:

ali mislim da je bitno pokusati napraviti nekakav biznis plan, pa onda kad projekat krene uraditi eventualno reviziju pretpostavki koje su se pokazale kao neosnovane...

Faktički, vratiš se na gornju rečenicu i vidiš zašto je to jako teško napisati realan biznis plan, a upravo je to poenta svakog biznis plana, realnost... sa eventualno tolerancijom od +/-20%. Sada pisati u startu biznis plan koji će se nakom mjesec dana u minimum 80% stvari pokazati kao potpuno pogrešan, po meni je gubljenje vremena i živaca koje možeš mnogo ljepše utrošiti...

[Dragan Varagić]

Back to the basics - Prvo, osnovna uloga business plana je opisana u samom nazivu - služi za kvalitetno planiranje poslovanja. Znači, ne samo za pridobijanje investitora/kredita (iako je to najčešći razlog njegovog stvaranja).

Pogledajte malo primere http://www.bplans.com/sp/businessplans.cfm (ima tamo primer biznis plana za ISP firmu, Internet kafe i Web sajt), a bilo bi dobro ako još niste, skinite softver business plan pro i probajte ga. Kada pregledate ozbiljan biznis plan, shvatićete čemu on sve služi, naročito finansijska analiza.

Za ozbiljne projekte veoma je poželjno mesečno pratiti planirane aktivnosti i njihovu realizaciju, jer ovakva analiza može promoći jednostavnijem pronalaženju rešenja problema koji se dešavaju u poslu.

Npr. razlika između podatka Net Cash Flow i Cash Balance je veoma interesantan sa aspekta realnog poslovanja (tabela Pro Forma Cache Flow): Nije problem imati negativan promet u posmatranom vremenskom periodu (Net Cache Flow), ali je veoma veliki problem nemati sredstva na računu firme (Cache Balance). Obično se kaže da u projekcijama kada je cach balance negativan da je potrebno pozajmiti sredstva, ili što ovde još nije slučaj - pojaviti se na berzi sa ponudom preocentualnog dela firme (ovo nije startup priča, ali je interesantna sa aspekta firmi koje mogu da ispune uslove za ulazak na berzu - pogledati www.belex.co.yu)...

Na žalost, do sada sam sreo veoma mali broj slučajeva da firma ozbiljno fnkcioniše upotrebom biznis planova, ali ih ima - po upotrebi biznis planova u sektorima i/ili profitnim centrima vidi se i ozbiljnost firme.

[ivanhoe]

Originalno napisao mungos

Kako saznati da li ima smisla ulaziti u taj posao? Pa maltene preostaje ono Cecino "osjećaj za filing". To je to, odnosno neka pasija iliti strast koju osjećate prema proizvodu, a opet ima bar jedna osoba (koja nije vaša majka ili žena) koja misli da takvo nešto ima prolaz. Jednostovno, osjetite to. Sada nekome je lakše da uz taj osjećaj nakalemi još i "U trećoj godini poslovanja moja firma će da ostvari zaradu od 300.000 EUR", ali suština je ista.

Znam ja za taj pristup koji ti predlazes, ima dosta (i to poznatih) ljudi koji to zastupaju, i donekle to ima logike, jer se time dobija na brzini sto je za web 2.0 jako bitno. Slicno kao sto se sugerise beta testiranje umesto quality assurance-a . Fora je izbaciti proizvod sto pre pa onda videti sta dalje sa njim..

Samo meni je takav pristup malo stran, mozda izbija na povrsinu to sto sam devica u horoskopu , ali meni se to cini kao vrlo rizican pristup.. Malo mi je previse kao u Muckama: Who dares wins Rodney, who dares wins

[mungos]

Dragan Varagic:
Pogledajte malo primere http://www.bplans.com/sp/businessplans.cfm (ima tamo primer biznis plana za ISP firmu, Internet kafe i Web sajt), a bilo bi dobro ako još niste, skinite softver business plan pro i probajte ga. Kada pregledate ozbiljan biznis plan, shvatićete čemu on sve služi, naročito finansijska analiza.

Imam na hard disku negdje oko 50-tak PDF biznis planova preuzetih kroz taj softver. Između ostalih ima tamo biznis plan za fiktivnu kompaniju Web Applications Inc. Ima tu dosta zanimljivih stvari, pogotovo za ljude koji nisu familijarni sa pisanjem biznis plana. Ali kada se crta podvuče, sem ušminkanog dokumenta koji bih dobio ukoliko bih sledio njihovu metodologiju, ništa da kažem opipljivo i praktično. Npr. kako im izgleda analiza tržišta:

4.0 Market Analysis
We expect to compete as a thriving company in the computer applications software industry.
Applications software are computer programs designed to accomplish user tasks, such as word
processing, graphic design, desktop publishing, inventory control, and more. The software
industry consists of three general market segments: application solutions, application tools,
and systems software. The software market has long been one of the computer industry's
fastest growing segments. Revenues for the worldwide software market reached $122 billion in
1997, up about 15% from 1996 according to estimates by IDC. Revenues continued to show
robust growth in 1998. IDC projects that revenues will grow at a compound annual rate of
approximately 12% for the next several years, surpassing $220 billion by 2002.
• Applications software includes programs that perform specific industry or business
functions. The worldwide market for applications software increased to $56 billion in
1997, a 17% rise over 1996, and is expected to grow 15% annually through 2001, to
approximately $98 billion.
• Application tools include data access and retrieval, data management, data
manipulation, and program design and development software. The worldwide
application tool software market grew 13% in 1997, to $31 billion. It should continue to
increase 12% to 13% annually, approaching $50 billion by 2002.
• System-level software comprises operating systems, operating systems enhancements,
and data center management. The worldwide market for system-level software
increased 13% in 1997, to $35.1 billion. This figure should exceed $53 billion by 2001,
based on an 11% compound annual growth rate (CAGR).
Applications software can be either developed by outside vendors and sold in packaged form,
or custom-made by users themselves. Many computer users don't have the time or desire to
write their own computer programs or to hire a software developer; they can choose from
thousands of quality packaged programs ready for use with little or no modification. The
proliferation of computers has increased the number of people who use computers relative to
those who can program them, increasing the packaged software's importance. Custom
software is tailored to the needs of a specific individual or organization.

Kao što se vidi, isključivo oslanjanje na prognoze istraživačkih kuća tipa Gartner, IDC, Forrester, BCG, itd. Što po meni nosi isti toliko rizik koliko i ne pisanje biznis plana u ranoj fazi. Mislim da je mnogo važnije da pripremite marketing plan, na taj način što ćete marketing plan posmatrati kao alat koji će vam pomoći da za sebe (a ne za investitora) odgovorite na neka ključna pitanja.

ivanhoe:
Znam ja za taj pristup koji ti predlazes, ima dosta (i to poznatih) ljudi koji to zastupaju, i donekle to ima logike, jer se time dobija na brzini sto je za web 2.0 jako bitno. Slicno kao sto se sugerise beta testiranje umesto quality assurance-a . Fora je izbaciti proizvod sto pre pa onda videti sta dalje sa njim..

Malo taj Web 2.0 komplikuje stvari, aplikacije (kao i IT proizvodi) su postojale i davno prije Web2.0 i rađene su na takav kalup. Ne samo da se dobija na brzini, nego tu se radi i o eliminisanju nepotrebnog (imaju u Toyoti tu teoriju o tzv. pet otpada) i fokusiranju na bitne elemente.

Nije fora izbaciti proizvod što prije pa onda vidjeti šta dalje sa njim, otiđi na Emily Chang eHub pa vidi koliko zjapi proizvoda od kojih nema nikakve vajde, a koji su razvijeni u poslednjih 12 mjeseci

Više je tu bit da se objasni ljudima da startupi krenu da rade jedno, a završe na nečemu potpuno drugačije. Kolumbu je prvobitno krenuo u Indiju, Flickr je krenuo kao Web multiplejer igra, Blogger je krenuo kao softver za project managament, Microsoft je prvobitno pisao programske jezike, Apple je pravio integralna kola...

Jednostavno postoji taj aspekt totalnog zaokreta u neku drugu stranu, ali da bi došlo do tog preokreta, mora prvo da se preduzme prvi korak. Znači Kolumbo je morao prvo da krene put Indije, da bi završio u Americi. E sad bit filozofije o kojoj pričam jeste da se batali što više planiranja koje nije osnovana na realnim činjenicama i praksa je pokazala da su u najčešćem slučaju svjetlosnim godinama od pravih podataka.